Pelene za odrasle  smo primili od našeg đakona Ivana iz Austrije koje smo podijelili potrebnima. Dio pelena će podijeliti patronažna sestra.Zahvaljujemo đakonu Ivanu .

Socijalna samoposluga ”Kruh sv. Antuna” Varaždin.

Sakupili smo i pakete za socijalnu samoposlugu ;”Kruh sv. Antuna u Varaždinu”. Sakupljene namirnice su odvežene 07.10 za Varaždin. Svima koji su donirali od srca se zahvaljujemo.

DVORAC U WARTBURGU

I ove godine smo bili počašćeni prekrasnom glazbom iz vremena baroka.

Glazbenici : Ivona Borak, Jakov Šredl,Matej Ilčić i Davor Brđanović oduševili su nas vrhunskim muziciranjem na čemu smo im veoma zahvalni. Sakupio se lijepi broj poklonika barokne glazbe brojčano više nego prošle godine. Ozbiljna glazba polako i u Jalžabetu nalazi svoje poklonike.

 

Program:

Jonann Joachim Quantz

Trio sonata u G-duru (uredio W. Bergmann)

Adagio

Allegro

Adagio

Allegro

Johann Sebastian Bach

Quia respexit, arija iz Magnijicata. BWV 243

Jean-Marie Leclair

Trio sonata D-duru. op. 2 br. 8 (uredio Ch. Dobereiner)

Adagio

Allegro

Largo

Allegro assai

Giovanni Battista Pergolesi

Cujus animam gementem

Vidit suum dulcem natum

arije iz Stabat mater, P. 77

Arcangelo Corelli

Sonata za violinu, op. 5 br. 12. La Follia (uredio G. Pigott)

Tema s varijacijama

Antonio Vivaldi

Domine Deus, arija iz Glorije, RV 589

Antonio Vivaldi

Sonata u c-molu za violinu, violončelo i basso continuo, F. XVI br. 1 (uredio R. Olivieri) Allegro

Largo

Allegro

Georg Friedrich Handel

Lascia ch’io pianga, arija iz opere Rinaldo, HWV 7

JALŽABET I BAROK I SVETA ELIZABETA I JOHAN SEBASTIAN BACH?

Što povezuje ? Ispod dvorca Wartburga nalazi se gradić Eisenach u kojem je rođen Johann Sebastian Bach. Johann Sebastian Bach rođen je u Eisenachu , glavnom gradu vojvodstva Saxe-Eisenach , u današnjoj Njemačkoj, 21. ožujka 1685.

U Wartburgu je živjela sveta Elizabeta. U to vrijeme je bilo poznato  Wartburško natjecanje pjevača ili Sengerkrieg postupno je rastuća zbirka lirskih pjesama srednjovisokonjemačkog jezika iz 13. stoljeća o navodnom pjesničkom natjecanju u dvorcu Wartburg u Tiringiji . Smatra se najvažnijim primjerom tiringijske lirske poezije . Sengerkrieg odražava književni procvat na dvoru grofa Hermana I. oko 1200. godine.

Mnogo je poveznica Jalžabeta i barokne glazbe.

Predivni zvukovi glazbe dirali su naše osjećaje…lijek za dušu. Trebamo biti ambasadori i promotori barokne glazbe kako bi druge godine bilo veliko mnoštvo slušatelja.

Općina Jalžabet bila je sponzor ovog događaja.

Matija Vonić,župnik

Međunarodna akcija sadnje drveća #treeplantchallenge. Izazvan DVD posadi drvo i onda u akciju pozove tri druga DVD-a, koji moraju također posaditi barem po jedno drvo. Svaki od njih onda imenuje po tri nova i tako redom. Onaj DVD koji ne posadi drvo, dužan je počastiti one koji su ga nominirali. Vatrogasci Murskog Središća su nominirali naš DVD iz Kelemena za ovu akciju. DVD Kelemen je dalje nominirao DVD Jalžabet i DVD Sveti Križ. Prošle godine(13.09.) srušila se stara lipa pokraj crkve u Kelemenu. Zbog starosti i dotrajalosti. Te obje lipe su posađene prije 100 godina 1924. Zanimljivo je da su i lipe koje su porušene 1924.g. bile također stare 100 godina. Još je ostala jedna lipa koja prkosi vremenu i za nju imamo odobrenje od konzervatora da se sruši,ali nemamo voljnih drvosječa koji bi taj posao odradili.

Nadamo se možda kojoj akciji stručnih i sposobnih koji će i ovu drugu dotrajalu lipu porušiti pa na njeno mjesto zasaditi drugu koju će buduće generecije možda gledati za 100 godina.

Foto; Darko Modrić,zvonar

Tekst:Matija Vonić, župnik

 

SEDAM SVETIH ŽALOSTI

O MARIJO MAJKO MILA  SEDAM SVETIH ŽALOSTI

PRVA JOJ JE ŽALOST BILA ISUSA SU ULOVILI

-SVI ANĐELI ZAPLAKALI SAMO GREŠNIK SE SMIJAL  PUSTI SMJEHE PLAČI GRIJEHE GLEDAJ RANE ISUSA  (ref):

DRUGA JOJ JE ŽALOST BILA ISUSA SU VEZALI

TREĆA  JOJ JE ŽALOST BILA ISUSA SU  BIČEVALI

ČETVRTA  JOJ JE ŽALOST BILA ISUSA SU KRUNILI

PETA  JOJ JE ŽALOST BILA ISUSA SU SUDILI

 ŠESTA JOJ JE ŽALOST BILA ISUSA SU RASPELI

SEDMA JOJ JE ŽALOST BILA ISUSA SU PROBOLI.

 

KRALJ TOMISLAV PRVI HRVATSKI KRALJ

JALŽABET:“Proslava 1000 godišnjice opstanka hrvatskog kraljevstva nije zanemarena ni u ovoj župi.Na dan sv.Slavenskih apostola sv.Ćirila i Metoda 05.06.1925. poslije svete mise bude u Jalžabetu povorka kakvu ni najstariji ne pamte; konjanici,tamburaši(za onda  još ovdje nije bilo „bandista“),vatrogasci,mjesna oblast,narod (veliki i mala djeca)-sve sa hrvatskim trobojnicama okićeno-iz svih sela ove župe.Povorka od crkve kroz „Požun“ do groblja i  natrag. Do „žganjare“”- preko „Gospodske“ ulice na „gmajnu“ blizu crkve.Valent Cesarec-Jalžabečanin,u Zagrebu živeći kao privatni činovnik,drži oduševljene govore; muško i žensko „deklamiraju“,a narod pjeva;“Slava mu,slava mu Tomislavu našemu…“

IMBRIOVEC:Dana 13.09. 1925. bude procesija od župne crkve do Imbriovca u svrhu proslave 1000 godišnjice hrvatskoga kraljevstva i otkriće„obeliska“

uz kapelicu.Natpis“Uspomen-Tomislav 925-1925.- Uz župnika(Mirko Pažur) poslije svete mise imao i riječ sin Karla Šalamuna,Ivan.

RUKLJEVINA:Dana 29.11.1925. bude sveta misa u kapeli sv.Marije u Rukljevini,a sve u spomen tisuć-godišnjice.Na zamolbu mjesnog župnika (M.P.)govorio je poslije svete mise prigodom otkrića“obeliska“ upravitelj župe Svibovec;Josip Hajduković (sada župnik u Varaždi-nskim Toplicama).Karakteristično je da se u natpisu na „obelisku“ ne spominju Poljančani,već samo Grešćevina i Rukljevina.Natpis na „obelisku“ pak glasi;“Vječna uspomena krunisanja Tomislava prvog kralja Hrvatskoga. Jubilejska godina sveta 1925.“ A otkriće ploče 28.11. 1925. Ovaj spomenik podignut je iz dobrovoljnih doprinosa žitelja Grešćevine i Rukljevine u spomen kralju Tomislavu u sv. Mariji Rukljevini;graditelj je bio spomen ploče zidarski pomoćnik Stjepan Vuk iz Gršćevine.“

IZVOR:Župna spomenica:Str 134-136. Zapisao župnik Mirko Pažur. (Župni listić br. 25. i to 22.06.2025.)

 

Tomislav, hrvatski vladar približno od 910. do 928. Njegovo podrijetlo nije poznato, ali je vjerojatno potjecao iz dinastije Trpimirovića. Između prvoga spomena Tomislava i posljednjega njegova prethodnika Muncimira proteklo je gotovo dvadeset godina pa se ne može tvrditi da je Tomislav izravno naslijedio Muncimira. Toma Arhiđakon zabilježio je da je Tomislav bio knez (dux) 914. god., što je jedini potpuno pouzdani podatak o njem. Ostali podatci potječu iz potonjih ili nepotpuno pouzdanih izvora. Na temelju djela Historia salonitana maior (XVI–XVII. st.), koje sadrži bilješke o splitskim crkvenim saborima 925. i 928., te pisma papa Ivana X. i Lava VI., zaključuje se da je Tomislav bio prvi hrvatski vladar koji je koristio naslov kralja (rex), te da je upravljao dalmatinskim gradovima i otocima, koji su inače bili u vlasti Bizanta. No Tomislav se spominje samo u svezi s prvim saborom, pa se ne zna je li pribivao i drugomu, na kojem je bila ukinuta Ninska biskupija, i je li tada još uopće bio živ. Djelo poznato kao hrvatska redakcija Ljetopisa Popa Dukljanina (Kraljevstvo Slavena) uopće ne spominje Tomislava, ali ga sam Ljetopis navodi kao vladara koji je uspješno ratovao protiv Madžara, što je vrlo nepouzdan podatak s obzirom na niz nepoznanica vezanih uz nastanak djela i potpuno izmišljenu vladarsku genealogiju u njem. Mletački kroničar A. Dandolo piše, naprotiv, o uspješnim madžarskim provalama u Hrvatsku 914. i 921. god. Bizantski izvori uopće ne spominju Tomislava, ali govore o pobjedi Hrvata nad Bugarima pod njihovim vojskovođom Alogoboturom u doba kada je Tomislav još mogao biti živ (927). Mir s Bugarima bio je sklopljen za vladavine Trpimira II., Tomislavova nasljednika. Konstantin VII. Porfirogenet piše u djelu O upravljanju carstvom o velikoj vojnoj snazi Hrvatske, ali ne spominje Tomislava, nego samo njegove nasljednike. Ivan Lučić-Lucius odbacivao je vijesti iz Historia salonitana maior kao falsifikat, a prvim hrvatskim okrunjenim kraljem smatrao je Stjepana Držislava. Tek u XIX. st. F. Rački i I. Kukuljević Sakcinski pišu o Tomislavu kao prvome hrvatskom kralju, koji se okrunio 925. nakon pobjeda nad Madžarima i Bugarima. Slobodno protumačivši podatke iz Ljetopisa Popa Dukljanina, Kukuljević je stvorio tezu o Tomislavovoj krunidbi na Duvanjskom polju. Hrvatski su povjesničari toga doba većinom prihvatili mišljenje o krunidbi 925., pa je 1925. bila organizirana velika proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. U mnogim su mjestima s hrvatskim stanovništvom bile postavljene spomen-ploče, a u zagrebačkom parku Maksimir podignuta je mogila od zemlje donesene iz svih hrvatskih krajeva. Odluka o podizanju spomenika, radu R. Frangeša-Mihanovića, nije bila provedena sve do 1947. Ime Duvna promijenjeno je u Tomislavgrad, ali je povod bilo rođenje Tomislava, sina kralja Aleksandra Karađorđevića. Kult Tomislava kao prvog okrunjenoga hrvatskoga kralja održao se unatoč potonjim kritičkim osvrtima hrvatskih povjesničara na historiografska tumačenja XIX. st. Tijekom 1990-ih kult je dobio novi zamah poglavito u BiH, gdje je 1998. u Čapljini podignut još jedan spomenik Tomislavu, rad P. Barišića. Tomislavu je posvećen jedan oratorij (autor Davor Bobić), prikazivali su ga mnogobrojni hrvatski slikari.

Spomenik kralju Tomislavu, prvom hrvatskom kralju nalazi se na istoimenom trgu.

Hrabri ratnik obranio je kontinentalnu Hrvatsku od osvajačkih napada Mađara i prvi put ujedinio sve hrvatske pokrajine u jednu zemlju. Mudri vladar odlučuje kneževinu pretvoriti u Kraljevinu Hrvatsku i tako je 925. godine okrunjen uz blagoslov Svete stolice. Njegova smrt tri godine poslije nikada nije razjašnjena.

U povijesti hrvatske države ostaje najslavniji velikan.

Kipar Robert Frangeš Mihanović izradio je konjanički spomenik 1938. godine, ali je zbog dugotrajnih polemika i Drugog svjetskog rata spomenik postavljen tek 1947. godine.

Starohrvatska kruna, često nazivana i Tomislavova kruna ili Zvonimirova kruna pojam je koji, osim fizičke krune, označava i virtualnu krunu i Hrvatsko Kraljevstvo u državnopravnom smislu. Osobito se počeo koristiti u 19. stoljeću za buđenja hrvatske nacionalne svijesti.

Iako su pripreme počele još 1914., tijekom 1925. godine na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine (u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji) održavale su se svečanosti prigodom tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, potaknute upravo prvim spomenom naslova »kralj« za Tomislava u papinu pismu. Tada je i govor o starohrvatskoj kruni, u prvom redu o kruni kralja Tomislava, dobio na simboličnoj važnosti. Godine 1925. prikaz te krune u zlatotisku resio je Zbornik kralja Tomislava. Tom su krunom bili okrunjeni i svi hrvatski kraljevi iz vremena postojanja hrvatske ranosrednjovjekovne kraljevine prikazani na plakatu tiskanom uz tisućitu obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva. Prikaz sličnih kruna izveden je na nekim zastavama Hrvatskog sokola izrađenih i posvećenih tijekom dvadesetih godina. Istom je krunom okrunjen i grb na zastavi koju je Hrvatski radiša godine 1928. poklonio Hrvatskoj bratskoj zajednici u Pittsburghu.^[13]

Kada se godine 1934. obilježavala 250. godišnjica postavljanja kipa Majke Božje Bistričke i maloga Isusa na oltar crkve u Mariji Bistrici i zavjetnog hodočašća Zagrepčana u to svetište, pojavila se ideja o izradi novih kruna za kip. To je ubrzo i ostvareno.^[13] Dne 7. srpnja 1935., tek dva mjeseca nakon izbora za beogradsku Narodnu skupštinu i u doba jačanja antihrvatskoga nasilja, zagrebački nadbiskup Antun Bauer i njegov koadjutor Alojzije Stepinac u Mariji Bistrici predvodili su svečanost krunidbe kipa Majke Božje Bistričke krunom hrvatskih kraljeva, koju nazivaju »krunom Tomislavovom i krunom Zvonimirovom«.

U velebnoj svečanosti sudjelovali su brojni svećenici i velik broj vjernika, osobito Zagrepčana koji su pješice došli do Marije Bistrice. U tome slavlju osobito se istaknuo tadašnji zagrebački nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac. Kruna ima oblik one s reljefa iz Splita, a njome je okrunjen Marijin kip, kao i lik maloga Isusa u njezinu naručju. Slika ovog kipa s tom starohrvatskom krunom bit će potom prisutna u mnogim domovima hrvatskih obitelji, posebice od proslave 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata 1984.  (sa Interneta)

 

Đakon Ivan Sarić je u svome izlaganju podsjetio na važne događaje iz života kralja Tomislava i srednjovjekovnoj državi. Posebno je istaknu tu povezanost Hrvata u Hrvatskoj i u BiH. Svi smo mi jedan narod kojem je kralj Tomislav prvi i najmoćniji vladar. Potom je i pročitao pjesmu posvećenu Kralju Tomislavu. Pjesmu donosima na samom vrhu ovoga teksta.

 

 

IMBRIOVEC: graditelji obeliska u Imbriovcu.

Uz glavnu cestu,pokraj kapelice Srca Isusov u selu Imbriovcu stoji spomenik. Na njemu piše USPOMEN 925-1925. TOMISLAV. To je priznanje i ponos na vrijeme kad  je 925g. papa Ivan X priznao Tomislava za prvog Hrvatskog kralja. Spomenik su podigli mještani sela Imbriovca pod vodstvom Matije Novosela.On je rođen 1892 g. u kući broj 8.Imao je i mlađeg brata Josipa. Roditelji su im bili Rok i Ana rođena Dugan. Matija je imao umjetničke sklonosti. Pisao je pjesme i rezbario je  u drvetu..Zbog lijepog rukopisa radio je neko vrijeme kao bilježnik u mjestu Bartolovcu. Sudjelovao je u 1.svjetskom ratu  i bio teško ranjen u noge. Nakon oporavaka oženio se Marijom Bais. Ona je nažalost trudna preminula od španjolske gripe.Nakon žalovanja Matija se oženio djevojkom iz Susjedstva Marijom Pavličević. 1922.g. dobili su sina Dragutina.Bavili su se poljoprivredom. U nesreći kod vršidbe žita vršilica mu je željeznim kotačem prešla preko desne ruke.Izgubio je  4 prsta i više nije mogao biti bilježnik. Sin Dragutin oženio se   1946,a 1950 svi zajedno napravili su novu kuću u kojoj je Matija umro 1965 .g. Pokopan je na groblju u Jalžabetu i tamo čeka svoje uskrsnuće. Ivanka Crnko(unuka)