SVETA ELIZABETO, MOLI ZA NAS

Naše župno proštenje u čast svetoj Elizabeti Ugarskoj.

Sveta Elizabeta Ugarska (mađ. Árpád-házi Szent Erzsébet; Bratislava, 7. srpnja 1207. – Marburg, 17. studenoga 1231.), ugarska princeza, katolička svetica i redovnica iz dinastije Arpadovića.

Elizabeta je bila kći hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. (1205. – 1235.) i Gertrude Andechs-Meranske. U četvrtoj godini poslana je u središnju Njemačku na odgoj na dvor tirinškog grofa Hermana I. za čijeg se sina trebala udati kada odraste. Odrastujući, sazrijevala je u kršćanskim vrlinama i pobožnosti.

Godine 1221., u dobi od trinaest godina, udala se za tirinškog grofa Ludovika IV., koji je također bio veoma pobožan. Usprkos svom visokom položaju na dvoru, počela je voditi jednostavan život i predala se humanitarnom radu, hraneći prosjake i brinući se za slabe i nemoćne. Time je izazvala kritke rodbine, ali ne i supruga koji ju je podržavao u njenoj predanosti prema Bogu i milosrđu. Sa suprugom je imala troje djece: sina Hermana II., budućeg baštinika grofovije te dvije kćeri, Sofiju i Gertrudu. Kada je njen suprug umro u Otrantu na putu u Šesti križarski rat (1227.), Elizabeta se silno ražalostila te se pobrinula za djecu, napustila dvor, odrekla svega bogatstva i zavjetovala se, postavši redovnicom Trećega franjevačkog reda te se predala životu u siromaštvu, pobožnosti i brizi za druge.[1] Dala je sagraditi bolnicu, kraj dvorca Wartburga, da se osobno brine za bolesnike. Za velike gladi u Njemačkoj, pomagala je siromasima.

Papa Grgur IX. (1227. – 1241.) proglasio ju je sveticom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji. Spomendan joj je 17. studenoga.

Godine 2007. slavila se širom Europe 800. godišnjica njenog rođenja. Smatra se zaštitnicom pekara, prosjaka, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu i mladih supruga. Njeni simboli su ruže, kruh i milosrđe.

Njoj se pripisuje vodica mađarske kraljice.

Posebno je časte franjevci. Po njoj se zove selo Jalžabet (kajkavska inačica imena) kraj Varaždina, gdje se nalazi i crkva posvećena njoj. Također, njoj je posvećena kapela u mjestu Čepelovac pokraj Đurđevca u Podravini.

Nastavi čitati “SVETA ELIZABETO, MOLI ZA NAS”

Vjenčanje: Vidačić – Gluhak

U petak 12. kolovoza 2022 godine kada crkva slavi spomendan na svetu Ivanu Francisku de Chantal u 17.00 sati u zajedništvo bračnog i obiteljskog života po sakramentu ženidbe ušli su Ivan Vidačić mladenac sin Branka Minđek i Đurđice Vidačić iz Imbriovca i Kristina Gluhak mladenka kći Stjepana Gluhak i Anđele rođ. Magić iz Ludbreše ulice iz Kelemena. Kumovi na vjenčanju bili su Filip Sokol iz Imbriovca i Veronika Sakač iz Varaždinskih Toplica. Mladencima kao i njihovim obiteljima iskrene čestitke!
Nastavi čitati “Vjenčanje: Vidačić – Gluhak”

In memoriam Matija Huzjak (1934-2022)

Okrjepljen svetim sakramentima u 88. godini života umro je gospodin Matija Huzjak, otac bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka.

Matija Huzjak je rođen 26. prosinca 1934. godine. Po zanimanju je bio tesar. Godine 1956. oženio se Štefanijom Sović te u 66 godina dugom zajedničkom životu Bog im je podario dvojicom sinova: Vjekoslavom, koji je od 2009. imenovan bjelovarsko-križevačkim biskupom i Josipom, koji sa svojom suprugom ima tri sina, a oni pak svoju djecu, tako da se Matija mogao veseliti i kao djed i pradjed.

U mnogim životnim situacijama posvjedočio je svoju vjernost Bogu i domovini te se posebno veselio i ponosio životima sinova. Bog mu je podario i radost sina svećenika, a kasnije i biskupa. Uz one trenutke koji su posebno obilježili njegov život, ovi su bili njegov veliki ponos i radost.

Sprovodni obredi za pokojnoga Matiju Huzjaka bit će u utorak 21. lipnja na blagdan sv. Alojzija Gonzage, na groblju u Jalžabetu u 16 sati. Nakon sprovodnih obreda misa zadušnica slavit će se u župnoj crkvi sv. Elizabete u Jalžabetu.

Nastavi čitati “In memoriam Matija Huzjak (1934-2022)”

© 2022 Župa Jalžabet