Župa Jalžabet

 

Tradicionalno hodočašće na Mariju Bistricu je i ove godine održano. Nažalost,  autobus nije bio pun ,svega 32. hodočasnika. Postavlja se pitanje da li ima svrhe i druge godine organizirati hodočašće. Nekada je samo župa Jalžabet rezervirala dva vagona na željeznici kada se išlo na Mariju Bistricu. Nepregledno mnoštvo vjernika je i po dva dana bilo na Bistrici,a djevojke u bjelinama  su činile nepregledni špalir u kojem se nosio kip Majke Božje. Ove godine je i ta tradicija da djevojke nose kip Majke Božje u bjelinama nestao. Četiri mladića su u narodnoj nošnji nosili kip Majke Božje. Čak se i bistrički župnik začudio i pitao:”A gdje su djevojke?”.

Kako naći motivacije ili načina da se ta tradicija ne dokine?

I ove godine  nakon svete mise i blagoslova  31.07. na hodočasnički pješački put prema Mariji Bistrici krenulo je naših 18 hrabrih župljana. Cijelu noć su pješačili i u 5,00 stigli na Mariju Bistricu. Velika je to žrtva,ali tradicija se održala i ove godine. To je  izraz vjere i štovanja Blažene Djevice Marije. Molitve su bile cijelim putem i radosna atmosfera je pratila naše hodočasnike. Pratnja je  bio kombi naših Vatrogasaca,a i njima zahvaljujemo na pomoći i logistici.

SVETI JOAKIM I ANA, MOLITE ZA NAS

Danas slavimo svetog Joakima i Anu. Sveti Joakim i Ana su, prema tradiciji, roditelji Blažene Djevice Marije. Ne spominju se u Evanđeljima ni drugdje u Svetom pismu, tako da sve što o njima znamo dolazi iz crkvene predaje i apokrifnih spisa, prvenstveno Jakovljeva evanđelja, apokrifnog spisa iz drugog stoljeća.

Prema tome spisu, anđeo je Joakimu i Ani navijestio da će postati roditelji Blažene Djevice. Marijina majka jedna je od rijetkih žena koje se spominju i u Kur’anu, premda ne imenom. Prema predaji, Ana se udavala tri puta: prvi put za Joakima, drugi put za Kleofu te treći put za Solomona. Sa svakim je dobila kćer, od kojih se svaka zvala Marija: Marija, majka Isusova, Marija Kleofina i Marija Saloma. Prema istoj predaji, Elizabeta, majka Ivana Krstitelja, bila joj je nećakinja, kći njezine sestre.

Već od petog stoljeća posvjedočeno je vjerovanje da je Ana Mariju začela bezgrešno, što je konačnu potvrdu dobilo u dogmi o Bezgrešnom Začeću. Svetu se Anu najprije počelo štovati na Istoku, dok je njezin kult na Zapad došao relativno kasno. Navodne relikvije svete Ane prenesene su u osmom stoljeću u Carigrad, gdje su se čuvale u crkvi Božanske Mudrosti (Sveta Sofija). Kasnije su ih križari odande odnijeli te su raspoređene u brojne europske crkve.

Sveta Ana zaštitnica je neudanih žena, kućanica, rodilja, rudara, mornara, pomoćnica kod oluja te zaštitnica mnogih zemalja i gradova. Često se prikazuje i u umjetnosti, najčešće s Marijom i malim Isusom.

SVETI JAKOVE MOLI ZA NAS.

Danas slavimo svetog Jakova apostola. O Jakovljevu životu prije nego je izabran za apostola ne znamo gotovo ništa. Znamo da je bio sin Zebedeja i Salome, i brat apostola Ivana. Starijim se naziva kako bi ga se razlikovalo od drugoga apostola koji se također zvao Jakov.

Sinoptička evanđelja izvještavaju nas da ga je Isus pozvao za apostola s bratom Ivanom dok su s ocem Zebedejem lovili ribe na Genezaretskom jezeru. Jakov je s Petrom i bratom Ivanom spadao u krug povlaštenih Isusovih učenika, koji su nazočili nekim od najvažnijih događaja Njegova života, primjerice Isusovom preobraženju na brdu Tabor. Zbog žestoke naravi, njega i brata mu Ivana nazivali su i „Boanerges“, što znači „sinovi groma“. Isus ih je tako jednom prilikom prekorio kada su htjeli zazvati oganj na neki samarijanski grad koji nije htio poslušati Isusovu poruku.

Prema legendi, Jakov je po Isusovu uzašašću propovijedao Evanđelje diljem Izraela. Kasnije je, po istoj legendi, otišao u današnju Španjolsku, gdje je propovijedao daljnjih četrdeset godina. Potom se vratio u Jeruzalem gdje je, prvi od apostola, podnio mučeničku smrt odsijecanjem glave za vrijeme Heroda Agripe.

Tijelo mu je navodno preneseno u Španjolsku i pokopano negdje u blizini današnjeg Santiaga de Compostele. Kasnije je tijelo otkriveno i pokopano u crkvi koja je u srednjem vijeku postala najveće kršćansko hodočasničko središte poslije Rima i Jeruzalema. Sveti Jakov zaštitnik je Španjolske, a atribut mu je školjka jakopska kapica.

Sveti Ćiril (izvorno Konstantin) bio je iznimno neobičan i fascinantan svetac za svoje doba. Iza kulisa njegove velike slavenske misije krije se uzbudljiv životni put pun preokreta.

Evo najzanimljivijih povijesnih crtica o sv. Ćirilu:

1. Ime “Ćiril” uzeo je tek 50 dana prije smrti

Cijeli svoj život, obrazovanje i najveće diplomatske misije proveo je pod svojim svjetovnim imenom Konstantin. Kada se u Rimu teško razbolio, odlučio je ući u grčki samostan i primiti redovnički postrig. Tada je uzeo ime Ćiril (Kýrillos), pod kojim ga danas slavi cijeli svijet. S tim je imenom živio svega pedesetak dana prije nego što je preminuo u Rimu 869. godine u 42. godini života.

2. Nadimak “Filozof” dobio je s punim pravom

U povijesnim izvorima često se navodi kao Konstantin Filozof. To nije bio samo laskavi nadimak, već službena titula. Školovao se na carskom dvoru u Carigradu uz najmoćnije ljude Bizanta, a profesori su mu bili najveći umovi tog doba, poput budućeg patrijarha Fotija. Zbog svoje genijalnosti, već s dvadesetak godina postao je profesor filozofije na prestižnom carigradskom sveučilištu (Magnevri).

3. Bio je vrhunski tajni agent i diplomat

Prije nego što je krenuo Slavenima, bizantski car koristio je Ćirila za iznimno opasne diplomatsko-vjerske misije na Istoku:

• Među arapskim kalifima: S nepunih 24 godine poslan je na dvor abasidskog kalifa u Samaru (današnji Irak) kako bi raspravljao o Presvetom Trojstvu s muslimanskim teolozima.
• Među Hazarima: Na poluotoku Krimu uspješno je pregovarao s hazarskim kaganom, branio kršćanstvo pred židovskim i muslimanskim učenjacima te uspio osloboditi na stotine bizantskih zarobljenika.

4. Prvi “detektiv” za relikvije

Tijekom spomenute misije na Krimu, Ćiril je u moru pokraj Hersona uspio locirati i pronaći kosti svetog Klementa, četvrtog pape, koji je ondje bio prognan i mučen. Ćiril je te relikvije nosio sa sobom godinama. Upravo su mu te kosti otvorile vrata Rima – kada su on i Metod stigli pred papu Hadrijana II., nosili su relikvije sv. Klementa, što je izazvalo opće oduševljenje i olakšalo odobrenje slavenskog bogoslužja.

5. Genijalni lingvist koji je “čuo” nepostojeća slova

Ćiril je imao nevjerojatan sluh za fonetiku. Kada je odlučio opismeniti Slavene, shvatio je da grčki i latinski alfabet uopće nemaju slova za specifične slavenske glasove (poput č, ž, š, ć, đ). Umjesto da prepravlja postojeće pismo, sjeo je i iz temelja izmislio potpuno novo pismo – glagoljicu. Svako slovo oblikovao je kombinirajući tri sveta kršćanska simbola: križ (spasenje), krug (vječnost) i trokut (Trojstvo).

6. Pokopan je u jednoj od najstarijih rimskih bazilika

Iako je Metod želio tijelo svoga brata vratiti na Istok, rimski građani i papa to nisu dopustili. Ćiril je uz najviše počasti pokopan u raskošnoj bazilici svetog Klementa u Rimu (San Clemente). Njegov grob i danas je jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta za sve slavenske narode, a u istoj se bazilici nalaze i fascinantne drevne freske koje prikazuju prijenos relikvija.

Sveti Metoda

Nakon što je s Ćirilom preveo prve knjige i otišao u Moravsku na poziv kneza Rastislava, Metodov život postaje prepun političkih zapleta:

• Nijemci ga bacaju u tamnicu: Nakon Ćirilove smrti u Rimu (869.), papa zaredi Metoda za nadbiskupa Panonije. To je razbjesnilo njemačke (franačke) biskupe koji su ga na ilegalnom saboru proglasili heretikom, oteli i zatočili u samostan u Bavarskoj. U brutalnim uvjetima tamnice proveo je dvije i pol godine, sve dok ga papa Ivan VIII. nije oslobodio pod prijetnjom izopćenja njemačkih biskupa.
• Prevoditeljski podvig pred smrt: Iscrpljen tamnicom i stalnim napadima, Metod je pred sam kraj života u Moravskoj napravio čudo. Uz pomoć dvojice učenika-brzopisaca za samo 8 mjeseci preveo je gotovo cijelu Bibliju (Stari zavjet) na starocrkvenoslavenski jezik.
• Smrt i sudbina učenika: Preminuo je 6. travnja 885. godine. Odmah nakon njegove smrti, njemački biskup Wiching zabranjuje slavensku liturgiju, a Metodove ključne učenike (Klimenta, Nauma, Angelara) baca u okove i protjeruje. Oni bježe prema Bugarskoj i Hrvatskoj, čime paradoksalno spašavaju glagoljicu od potpunog uništenja.