Tijelovo 2026. GDJE KLEKNUTI?
Tema „molitva“ tema je našeg života. I uvijek jako aktualna.
Jer, čini se, današnji čovjek je zaboravio moliti. Više pregovara nego što moli. Više traži korist nego Boga. Više kleči pred moćnicima ovoga svijeta nego pred vječnom istinom .
Pitamo se je li uvijek tako bilo?
Postoji jedna velika razlika između današnjeg čovjeka i čovjeka nekadašnjih vremena.
Nekada bi ljudi kleknuli i u blato kada bi prošao svećenik noseći posvećenu hostiju žureći do nekog umirućeg, a danas ljudi više ni u crkvama ne kleknu kada primaju Tijelo Kristovo.
Nekada je čovjek molio Boga. Danas čovjek uglavnom moli ljude.
Moli političare za sigurnost.
Moli institucije za pravdu.
Moli banke za budućnost.
Moli liječnike za zdravlje.
Moli medije da mu kažu što je istina.
Moli tržište da mu osigura smisao postojanja.
I što više moli svijet… to je prazniji.
Jer svijet zna dati uslugu.
Ali ne zna dati mir.
Zato današnji čovjek govori više nego ikada… a moli manje nego ikada.
I možda upravo zato, oko nas, ima toliko buke… a tako malo smisla.
Jer prava molitva nije govor.
Prava molitva je odnos.
I tu dolazimo do problema suvremenog čovjeka: mi ne želimo da nas molitva promijeni.
Mi želimo da ona promijeni okolnosti u kojima smo se zatekli.
A prava molitva uvijek prvo mijenja čovjeka koji moli.
Pronašao sam jednu atipičnu molitvu, nepoznatog autora, koja puno govori o svemu onome što bi naša molitva trebala sadržavati, a mi o tome ne vodimo računa.
„Gospodine, ti znaš bolje od mene da starim. Sačuvaj me da ne postanem previše pričljiv, a posebno me sačuvaj od nesretne navike razmišljanja da moram nešto reći o svakoj temi i u svakoj prilici.
Oslobodi me ideje da moram srediti tuđe poslove. S mojim neizmjernim blagom iskustva i mudrosti, čini se štetnim ne dopustiti svima sudjelovanje u tome. Jer Ti znaš, Gospodine, da će mi na kraju trebati nekoliko prijatelja.
Sačuvaj me od prepričavanja beskrajnih detalja; daj mi krila da dođem do poante.
Daj mi strpljenja slušati tuđe pritužbe; pomozi mi podnositi ih sa ljubavlju. Ali zapečati moje usne pred vlastitim bolima i mukama — oni se povećavaju s godinama, a i moja sklonost njihovog prepričavanja također stalno raste.
Ne ću te tražiti bolje pamćenje, samo malo više poniznosti i manje samopouzdanja kada se moje vlastito pamćenje ne slaže s pamćenjem drugih. Nauči me slavnoj lekciji da povremeno mogu biti… u krivu.
Održavaj me razumno blagim. Nemam ambicije postati svetac — tako je teško živjeti s nekima od njih — ali gruba stara osoba jedno je od vražjih remek-djela.
Učini me suosjećajnim, a ne sentimentalnim, korisnim, ali ne autokratskim. Neka otkrijem vrline tamo gdje ih nisam očekivao i talente u ljudima za koje nisam mislio da ih posjeduju. I, Gospodine, daj mi milost da im to kažem.“
Sve što je Bog stvorio – dobro je! Ali budući da se nalazimo u grijehu, zbog toga sve te stvari nam ne daju život, nego Isusovo Tijelo koje nas oslobađa od bolesti, grijeha, od smrti, od straha. Sjeti se, dakle, toga da je u tebi Isusovo Tijelo, i pusti ga neka se razlije u svim stanicama tvoga bića. Amen