Vazmeno trodnevlje, koje smo započeli na Veliki četvrtak, doseže svoj vrhunac u Vazmenome bdjenju. Bogato slavlje ove noći nazvali smo bdjenjem, riječju koja bogatstvo obrednosti zaodijeva u iščekivanje, u budnost, u predanost onomu što će se zbiti. Bdjenje, neodvojivo od sumraka i noći, odvaja nas od naših briga i dnevnih poslova, odvaja nas i od uobičajene obrednosti večeri, darovane obitelji i odmoru, te nas izlaže iskustvu tame i noći. Upravo u tom ozračju noći i u ranjenosti grijehom proslavljamo Kristovo vazmeno otajstvo. Sva tri slavlja vazmenoga trodnevlja događaju se na razmeđu dana i noći, proslavljajući tri trenutka Kristova otajstvenoga prijelaza. Prvi je Kristovo predanje na posljednjoj večeri, drugi je Kristov prijelaz u smrt, a treći trenutak, koji nas kroz bdjenje odvlači dugo u noć, u novi dan, proslavlja Kristov prijelaz iz smrti u novost života, vječnost koju liturgija naziva »danom koji ne pozna zalaza«. Stoga ovo bdjenje, u kojem je kruna Isusova prolaska zemljom, govori o apsolutnosti prijelaza, o prijelazu nakon kojega više nema nikakvoga ograničenja, nego samo vječnost i beskraj. To je dar koji milosno proizlazi iz Kristova uskrsnuća.
Predložak slavlja Vazmenoga bdjenja u obitelji, oblikovan je od četiriju dijelova: Službe svjetla, Službe riječi, Obnove dara krsne vjere i Duhovne pričesti.
Na stolu je dovoljno pripremiti svijeću koja će biti upaljena u naznačenome trenutku slavlja. Priliči da to bude nova svijeća, u znak »novoga svjetla«, svjetla vječnosti koje Gospodin užiže u nama svojim uskrsnućem.
Molitveno slavlje vazmenoga bdjenja u obitelji
Izvor: HILP