Kategorija: Vijesti

Danas u lauretanskim litanijama razmatramo zaziv Zdravlje bolesnih.

Često se u našem svakodnevnom govoru može čuti izraz: „najvažnije je zdravlje“. Ili kad nekoga upitamo „Kako si“, odgovor se oduži do u beskraj prepričavajući i iznoseći zdravstveni karton, u smislu što me sve boli i od čega sve bolujem.

Riječ zdravlje, latinski salus ne označava samo tjelesno zdravlje, što je jedan uistinu važan čimbenik i velik Božji dar. Ali, puno više od našega tjelesnoga zdravlja jest naše duhovno zdravlje. Možda bi bolje bilo reći: Najvažnije je biti svet. To je naše istinsko zvanje. Isus će na jednome mjestu reći: Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. (Mt 18, 8b)

Marija je tu da za nas kod Boga posreduje spasenje. Koliko puta smo iskusili ovu stvarnost. Koliko puta su nas ovu lekciju poučili sami bolesnici, i to oni koji boluju od najtežih bolesti. Njihovo pouzdanje u Boga je bezgranično. Oni su se potpuno predali Bogu. Oni su shvatili da je Bog veći i od bolesti, pa i od smrti. Bog koji nam daruje spasenje duše.

Kad već spominjem Lurd, tek je nekoliko desetaka primjera onih koji su ozdravili od tjelesnih bolesti, a onih koji su duhom ozdravili ne zna se broja. Tako i u Evanđelju, Isus ozdravlja bolesne, podiže klonule, liječi od najtežih bolesti, čak je i Lazara uskrisio. Ali, Isus nije ozdravio tjelesno sve one koji su mu dolazili. Isus je pokazao put spasenja duše.

Mi zazivamo Blaženu Djevicu da uzdrži u nama one darove koji nam daju duh i život, zdravlje i vjeru, kao što nas poziva i uči stari misni takozvani rimski kanon u zazivu za žive: „Spomeni se, Gospodine, slugu i službenica svojih I. i I.; i svih koji ovdje pred tobom stoje, čija Ti je vjera poznata i znana pobožnost; za koje Ti prinosimo, ili koji Tebi prinose ovu žrtvu hvale za sebe i za sve svoje: za otkupljenje duša svojih, za nadu svoga zdravlja i spasenja: oni Ti izručuju svoje zavjete, Bože vječni, živi i istiniti“.

Marija, kao dobra majka brine se o svojoj djeci s pažnjom i ljubavi, nasljedujući primjer svojega Sina.

Zbog toga, brojni su bolesnici koji se uzdaju u njezin zagovor. Hodočasteći također u brojna hodočasnička mjesta da bi po njezinu zagovoru ponovno zadobili zdravlje duše i tijela.

I za kraj, recimo ono najvažnije. Ovaj svijet je ranjen  i bolestan. Uzrok bolesti je grijeh. Potrebno nam je izlječenje. Isus nije došao samo da nas ozdravi, nego da otkupi cijelo čovječanstvo.

Ponašamo se kao onaj čovjek u Jeruzalemu što ga Isus pronalazi kod „Ovčijih vrata“ koji trideset i osam godina boluje od uzetosti i čeka da ga netko uroni u zdenac kako bi i on možda ozdravio. Ustani – zapovjedi mu Isus – uzmi svoju postelju i hodi (Iv 5,1-18).

Ustani, dragi vjerniče, uroni u more Božje ljubavi koja jedina liječi i ozdravlja. Ponajprije našu dušu, koju čisti od grijeha, u sakramentu svete ispovijedi i hrani u svetoj Euharistiji.

I ne samo to!

Mi, moderni vjernici, ljudi koji smo vjeru sveli na znanost ili čak samo na lijepu tradiciju; mi koji smo evoluirali u vjeri do te mjere da smo potisnuli i zaboravili pučku pobožnost neprestano ponavljamo kako sve to treba pročistiti, pa čišćenjem previše toga odstranimo. Zaboravili smo, ili smo smetnuli s uma, da nije bilo potrebno pročišćavati pučku pobožnost nego naše srce i naš odnos prema Bogu. Također, zaboravili smo da Isus nije čistio pučku pobožnost i tradiciju svoga vremena u smislu da sve zatre.

Nego, u tom vremenu i u toj tradiciji i u toj pobožnosti pojavio se On, svet, čist, živ, pravedan, da bi svatko tko dođe k njemu bio ozdravljen od svakoga zla duše i tijela.

Blažena Djevice, Zdravlje bolesnih, očisti naša srca.

foto;Štefanija Novak

70 godina braka je nevjerojatna obljetnica, poznata kao Platinasti jubilej ili Platinasto vjenčanje, koja simbolizira iznimnu snagu, posvećenost i ljubav,a obilježava se poklonima  poput nakita, satova ili personaliziranih predmeta koji odražavaju zajednički život i uspomene.

Jakob Novosel i Marija r. Pavličević iz Imbriovca. Vjenčali su se 05.01.1956.g. u Župnoj crkvi svete Elizabete u Jalžabetu.

Slavlje velike obljetnice je proslavljeno u najužem obiteljskom krugu zbog bolesti supruge Marije. Župnik je bio dionik toga slavlja i blagoslovio slavljenike te prilikom toga poklonio uspomenu na ovaj veliki jubilej.

Čestitamo našim slavljenicima i neka ih dragi Bog poživi.

Što je župno klečanje? I zašto je jako važno za župu.

Župno klečanje je dan kada se u župi posebno časti Presveto Tijelo Kristovo u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Presveto se izlaže na oltaru, a vjernici dolaze kroz dan na adoraciju – molitvu u tišini, klanjanje, zahvaljivanje, prošnje.

To je “župni dan euharistije”: cijela zajednica na poseban način iskazuje zahvalnost i ljubav prema Isusu, koji je stvarno prisutan u hostiji.

Klečanje je i župna molitva za blagoslov, za mir, za nove duhovne zvanja i potrebe naših obitelji.

Poruka vjernicima

Dragi vjernici!

Naše župno klečanje prigoda je da cijela župa klekne pred Isusom i da mu zajedno iskažemo ljubav i zahvalnost. On je uvijek s nama – u radostima i teškoćama – a u Presvetom je sakramentu ostao stvarno, živo i trajno prisutan.

Zato vas pozivam da dođete, barem na trenutak, u crkvu pred Presveto 15.01.2026.

Svetu misu je predvodio vlč.

Marko Puškarić,novi župnik u Svibovcu.

od 9,00 sati i Donesite svoje radosti, svoje brige, svoje molitve za obitelj, djecu, bolesne, za mir i za našu župu. Isus vas čeka, da Mu otvorite srce. CRKVA JE OTVORENA.

Klečanje je dar i milost za cijelu župu – neka nitko ne ostane izvan tog zajedništva!

Završili smo blagoslov obitelji u našoj župi. Bilo je naporno, ali osvrćući se na veoma radostan prijem samih župljana smatramo da ni jedan napor nije težak. Susresti se s našim župljanima u njihovim domovima je trenutak koji obogaćuje i jedne i druge. Pobožnost s kojom naši župljani dočekuju blagoslov i svećenika je zaista ispunjen dubokim poštovanjem. Župnik je koristio i prigodu da bolje upozna župljane, da se interesira o njihovim poteškoćama s kojima se susreću u životu, zatim i suosjećajno upućivao riječi utjehe u teškim trenucima za obitelj ili u bolestima, a u radosti je bio dionik svakoj obitelji. Riječi utjehe su bile iskrene i korisne, a molitva je bila ispunjena povjerenjem u Božju Providnost i Božju ljubav. Svakom ukućaninu je Župnik pružio ruku čestitajući Božić i u Novoj Godinu zdravlje i veselje.

Još jednom se moram osvrnuti na spremnost i čekanje blagoslova, bez obzira na noć i teško prohodne staze, župljani su u sekundi otvarali svoja vrata na zvuk zvona, a ako bismo slučajno koga preskočili, spremno su izišli i zamolili

da se vratimo, što smo rado učinili. Bilo je i 7-10 novih kuća u koje smo ušli.

Zahvaljujem se ja kao Župnik i u ime naših ministranata(dvorjanika) naših zvonara na toplom prijemu i vašim darovima. Neka Vas i dalje blagoslovi i čuva svemogući Bog. Matija Vonić,župnik

Posebno divljenje i poštovanje zaslužuje par koji je navršio pedeset pet godina zajedničkog života. Ako su supružnici pet desetljeća uspjeli hodati ruku pod ruku, unatoč svim sukobima i vanjskim preprekama koje se pojavljuju, onda to jasno govori o iskrenim i snažnim osjećajima.

Kada par slavi 55 godina braka, uobičajeno je reći da je ovo smaragdno vjenčanje. Smaragd se smatra izuzetno iznimnim, atraktivnim i lijepim kamenom. Supružnici, koji su dugi niz godina čuvali ljubav i brigu, uspješno se nosili s krizama i nastalim preprekama, zaista stvaraju nešto lijepo i vrijedno kao što je ovaj dragi kamen. Smaragd se naziva kamenom plodnosti, a par, koji je živio zajedno pedeset i pet godina, vjerojatno je stekao ne samo djecu, već i unuke s praunucima.

Postoji još jedno tumačenje smaragdne godišnjice – ovaj kamen je prilično rijedak u prirodi, kao i supružnici koji su živjeli u ljubavi i skladu pedeset pet godina. U nekim kulturama kamen također simbolizira poštenje i odanost, što se može pripisati takvom paru.

Zagledani u njihovu ljubav i vjernost čestitamo im od srca i želimo obilje Božjeg blagoslova u svim danima pred njima!