Sveti Dominik Savio (1842. – 1857.) bio je talijanski dječak i najdraži učenik sv. Ivana Bosca, proglašen svetim 1954. kao jedan od najmlađih svetaca koji nisu mučenici. Poznat je kao zaštitnik ministranata, djece, mladih, pjevača i trudnica, a slavi se 6. svibnja.
Ključne činjenice o sv. Dominiku Saviju:
- Gorljivi ministrant: Već od svoje pete godine revno je ministrirao, a prvu svetu pričest primio je sa sedam godina.
- Duhovnost: Njegovo geslo bilo je “Smrt, a ne grijeh”, a nastojao je biti svet kroz svakodnevne male dužnosti i radost.
- Učenik Don Bosca: Bio je učenik sv. Ivana Bosca, koji je o njemu napisao životopis.
- Zaštitnik: Osim ministranata, zaštitnik je i prvopričesnika, učenika te nepravedno optuženih.
Zbog svoje rane zrelosti i ljubavi prema Euharistiji, uzor je mnogim mladima i poslužiteljima kod oltara.
Za boravka u školi učinio je djelo zbog čega ga se uzima za zaštitnika nepravedno optuženih.[2] To je bilo kad su jedne zime dvojica dječaka napunila školsku peć snijegom i gnojivom. Ta su dvojica pred učiteljem optužila Dominika za to. Bio je kažnjen pred cijelim razredom, no Dominik nije rekao tko su pravi krivci. Poslije se doznalo što je bila istina. Kad je svećenik-učitelj Savia pitao zašto nije rekao da je nevin, izjavio je da je “nasljedovao našeg Gospodina koji je šutio dok su ga optuživali i razapinjali.”
Kao dvanaestogodišnjak 1854. pošao je u školu koju je vodio sveti Ivan Bosco. U tri godine boravka u Boscovu oratoriju ostavio je značajan trag.[3]
Devet mjeseci prije nego što je umro utemeljio je društvance Bezgrešne i sastavio mu pravila koja odaju duhovnu zrelost.
S 15 godina teško se razbolio i poslan je kući na liječenje. Zdravlje mu se još više pogoršalo te je umro u Mondoniju 9. ožujka 1857. Kuća i radionica njegovih roditelja još su danas dobro očuvani, naročito majki, koje se zahvaljuju njegovu zagovoru za sretan porođaj.