PRESVETO TROJSTVO PRI POKLONCU U KELEMENU
Ovo nedjeljni blagdan Presvetog Trojstva mnogim ljudima nije baš previše razumljiv. Ako se čovjek želi educirati onda postoji literatura čiji su autori vrhunska imena … njemački teolog nade Jurgen Moltmann, evangelist, Južnoafrički biskup Desmond Tutu, Atanasius Aleksandrijski, Tertulian … međutim tražeći nešto što bi meni laiku olakšalo pripremu za ovaj tekst naiđoh na – Simpsone.
Nemojte se samo odmah početi zgražati. Za one koji možda ništa ne znaju o Simpsonovima, riječ je o američkoj animiranoj seriji, o jednoj satiričkoj parodiji života američke srednje klase, ukratko riječ je o obitelji koju čine otac Homer, majka Marge, sin Bart, kćerka Lisa i djevojčica-beba Maggie. Mjesto radnje je Springfield, SAD.
Istina je da Simpsonovi nikada eksplicitno ne raspravljaju o Presvetom Trojstvu ali u jednoj epizodi Bart sudjeluje na jednom turniru mini golfa a njegova ga sestra Lisa podučava istočnjačkim filozofijama i borilačkim vještinama kako bi mu pomogla pobijediti.
Lisa pita Barta: „Koji je to zvuk kada jedna ruka plješće?“
„Ne’š ti!“, kaže joj Bart i počne presavijati prste svoje desne ruke ne bi li s njima udario po dlanu te iste ruke.
„Ne, ne Bart.“ govori mu Lisa „To ti je 3,000 godina stara zagonetka koja nema odgovora. Ona bi trebala samo pročistiti tvoj um od misli koje te ometaju u postizanju uspjeha.“
Ali Bart je uporan. „Kažeš nema odgovora na tu zagonetku? Lisa… slušaj… slušaj ovo…“, uporno je Bart pokušavao prstima proizvesti zvuk pljeska na dlanu te iste ruke.
Bart je, rekli bi mi u Splitu, očito „promašio cjelu loptu“. On se jadnik svim silama trudi doći do nekakvog zgodnog rješenja, do odgovora koji bi imao smisla i koji rješava zagonetku i to na način da se čovjek više ne mora s njom zezati i razbijati glavu.
Puno ljudi pokušava učiniti isto kada je riječ o Presvetom Trojstvu. Neki će vam sve to maksimalno pojednostavniti, pa će vam reći „A to ti je ka’ voda… znaš H2O… imaš led… imaš vodu i… imaš paru. Bog ti je kao sva ta supstanca, kao H2O ali ga možeš susresti u različitim „stanjima“ i kao Oca i kao Sina i kao Duha Svetoga.“
Ima smisla, lako se shvaća, ali radi ovakvih postavki, odnosno teza ili tumačenja, upadamo u modalizam ili sebelijanizam koji tvrdi da postoji samo jedna božanska osoba, pa su Otac, Sin i Duh Sveti ista osoba samo s različitim službama, a ne tri osobe koje su jedno u božanstvu. Dakle to je kratko i jasno rečeno – hereza.
Presveto Trojstvo nije jedna božanska osoba koju nalazimo u tri forme nego je jedno Biće i tri različite osobe.
Svaki pokušaj koji misli doktrinu Presvetog Trojstva učiniti lako razumljivom u konačnici završi s neuspjehom, dakle postane hereza.
Zašto neki tako žarko žele sve simplificirati, odnosno zašto neki podlegnu impulsu pojednostavljenja?
Bog nam nije dao riječi kako bismo završili razgovor, nego je poslao Riječ koja je tijelom postala i prebivala među nama … a to je živi paradoks snage u slabosti, u snazi bezuvjetnog sebedarja, kako bi se osnažilo drugoga, u smrti na križu i uskrsnuću.
Presveto Trojstvo nije problem kojeg trebamo riješiti, nije zagonetka koju trebamo odgonetnuti, nego je Presveto Trojstvo ljubav koju trebamo živjeti.