Draga braćo svećenici,
u ovome vremenu koje je pred nas stavilo izazove s kojima se do sada nismo morali suočavati, Crkva kao majka pokušava pronaći nove puteve kojima će i dalje voditi brigu o svoj svojoj djeci. Teške odluke koje je bilo potrebno donijeti, napose one vezane uz javna zajednička slavlja sakramenata, osobito presvete euharistije, ne smiju nas obeshrabriti da i u ova „nezgodna“ vremena budemo oni pravi pastiri koji povjerene im vjernike usmjeravaju i vode, tješe i prate, ne prepuštajući ih osjećajima straha, nevolje i beznađa. Svatko od nas i sam osjeća strah pred još nam uvijek nepoznatom bolešću, strah od vlastitog trpljenja i trpljenja bližnjih, zabrinutost pred neizvjesnom budućnošću. Ova je korizma doista postala, ne samo simbolički, vrijeme kušnje. Ali sa sv. Jakovom znamo da prokušanost naše vjere rađa postojanošću (Jak 1,3), i zato Vas želim pozvati da iskoristimo ovo vrijeme kako bismo što više bili s Gospodinom u molitvi jedni za druge, ali i konkretno pronašli nove načine da budemo dostupni i blizu svojim vjernicima, ne ostavljajući ih same u nevolji.
Pročitajte pismo u cijelosti:
Pismo svećenicima 22.3.2020.