Župa Jalžabet

Župna crkva sv. Elizabete u Eisenachu.

Bolnica koju je osnovala sv. Elizabeta. Danas crkva sv. Ane  vlasništvo

Evangeličko-Luteranska.

 

POVELJA PRIJATELJSTVA;EISENACH-JALŽABET

Dana 23.06. u Eisenachu župnik Matija Vonić je potpisao povelju prijateljstva u ime župe svete Elizabete Ugarske Jalžabet i župnik župe svete Elizabete u Eisenachu Christian Bock.

Eisenach se nalazi u podnožju brijega na kojem je sagrađen Dvorac Wartburg u kojem je živjela sveta Elizabeta. U dvorcu se nalazi i kapela u kojoj je molila i prisustvovala svetim misama sv. Elizabeta.Župa svete Elizabete u Eisenachu obuhvaća i dvorac Wartburg. Zašto nam je važna ova Povelja? Tom Poveljom smo najbliže mjestu života i karitativnog rada svete Elizabete. Župnik Bock reče kada su mu svećenici iz Mađarske govorili da je ona Elizabeta Mađarska; a on im je odgovarao da je ona svetost postigla u Wartburgu,pokrajini Thüringen. Sam župnik je izjavio da  sa puno strana crkve svete Elizabete žele povezivanje sa Eisenachom. Začuđen je bio da je jedina župna crkva u Hrvatskoj upravo u Jalžabetu. Srdačan prijem i topla dobrodošlica su mi ostale u sjećanju.  Predloženi su razni oblici suradnje i kontakata. Predloženo je da grupa hodočasnika Jalžabeta dođe u posjete Eisenachu. Najbrži i najjednostavniji put bi bio zrakoplovom.

Tekst Povelje

                Povelja o prijateljstvu i suradnji

Između župe svete Elizabete Ugarske,Eisenach koju zastupa župnik Christian Bock i Župa svete Elizabete Ugarske,Jalžabet koju zastupa župnik Matija Vonić sklapa se ova Povelja s ciljem trajnog povezivanja i promicanja zajedničkih vrijednosti.

1. Ciljevi suradnje
   Strane potpisnice izražavaju namjeru poticanja prijateljstva te pridonošenja boljem upoznavanju, uzajamnom poštivanju i povjerenju. Povelja se temelji na želji za razmjenom iskustava i jačanjem veza među vjernicima, udrugama i institucijama.
2. Područja suradnje
   Suradnja će se ostvarivati kroz razmjenu delegacija i zajedničke projekte u sljedećim područjima:

• Kultura i umjetnost: Razmjena kulturnih programa, izložbi i gostovanja umjetničkih društava.
• Suradnja u upoznavanju i otkrivanju života svete Elizabete Ugarske.
• Obrazovanje i mladi: Budući je svoj život posvetila siromasima ,želimo mladima pružiti što bolje informacije o životu svete Elizabete. Primjer njena života razmjenjivati putem interneta,radionica,filmova,knjiga itd.
• Video povezivanje;Naročito na blagdan svete Elizabete razmjenjivati video vezu putem internete i na taj način razmijeniti čestitke i molitve.

III. Temeljne vrijednosti
U međusobnim odnosima poštivat ćemo različitosti, razvijati toleranciju i povjerenje. Obvezujemo se čuvati uspomene na zajedničku povijest i biti oslonac jedni drugima u duhu istinskog partnerstva.

1. Završne odredbe
   Ova Povelja simbol je naše trajne povezanosti i vjere u zajedničku budućnost. Stupa na snagu danom potpisivanja, ostajući kao trajan dokument o namjeri građenja mostova prijateljstva koji ne poznaju granice.

U Eisenach dana 23.06.2026.g.

Za Christian Bock,župnik	Za Matija Vonić,župnik
(potpis i pečat)	(potpis i pečat)

 

Pred punim atrijem dvorca u Jalžabetu publika je imala priliku uživati u prekrasnim zvucima violina,klavira i prekrasnih glasova. Izvođači i recitatori su bili obučeni u kostime iz vremena baroka.

U publici je bilo preko 200 ljubitelja klasične glazbe.  Oduševljeno su pljeskali na svaku izvedenu točku.

Večer je bila posvećena zadnjoj barunici koja je boravila u dvorcu Jalžabet Heddi Jordis.

Barunica Hedda je bila vrhunska umjetnica.  Svirala je violinu i svojim sopranskim glasom oduševljavala  publiku po mnogim kulturnim scenama Austrije i okolnih zemalja.

Poslijeratne vlasti su ju izbacile iz dvorca 1946.g.

Donosimo samo jedan djelić njezinih nastupa .

(Klavier-„i večer pjesama Uranija.) Bečki pijanist Hans Pawlita, koji je u četvrtak u Kammermusik dvorani svirao Bacha, Brahmsa, Schumanna i Liszta, pokazao je snažnu interpretativnu moć i određenu mjeru tehničke spretnosti, no nažalost njegovo izvođenje nedostajalo je topline, izraza i ritmičke preciznosti. Njegov dodir na tipkama bio je malo promjenjiv—jedva smo ikada čuli istinski zvučni piano—također čistoća pasaža i akorda ostavljala je mnogo prostora za poboljšanje. S iskrenom radošću pozdravili smo nakon dugog odmora ponovno na pozornici gđu Heddu Jordis, koja je u posljednjem času sama uskočila. Sympatična pjevačica uspjela je svoj izuzetno školovan, zvučan i topao sopran i svoju otmjelu umjetnost interpretacije odlično prenijeti u tri Brahmsove pjesme („Feldeinsamkeit“, „Die Nachtigall“ i „Im Schatten deiner Locken“). Pored gđe Emmy Peel imala je pratiteljicu čiji je izvanredan glazbeni osjećaj sigurna prilagodba i prekrasno mekani, šareni Aw [Pomogli su oblikovati pjesme. Šteta što nemamo priliku vidjeti ovu umjetnicu u koncertnim dvoranama.“ • Grazer Tagblatt, siječanj 1929.

U organizaciji te scenariju i režiji domaćeg župnika Matije Vonića održan je koncert za pamćenje.

Projekat su podržali mnogi i sa oduševljenjem sudjelovali u izvedbi ovoga programa te se svima zahvaljujemo. Bila je to večer glazbe,recitacija,glume i prekrasnih kostima.

Po prvi puta se čula violina u dvorcu Jalžabet od davne 1946.g.

Svi mediji su obaviješteni o ovome nesvakidašnjem događaju,a li se nisu pojavili. U svečanim odijelima bilo je lijepo gledati i slušati priređene glazbene točke.

Iduće godine je 130 g. od rođenja Hedde Jordis pa se nadamo i slijedeće godine održati priredbu njoje u čast.

Matija Vonić,župnik                    foto: Vlado Bais,Martin Lukavečki , Marina Ivančić,Dragica Petric….

Nastavi čitati ““BARUNIČINA VIOLINA” 13.06.2026-DVORAC JALŽABET”

Tijelovo 2026.                                GDJE KLEKNUTI?

Tema „molitva“ tema je našeg života. I uvijek jako aktualna.

Jer, čini se, današnji čovjek je zaboravio moliti. Više pregovara nego što moli. Više traži korist nego Boga. Više kleči pred moćnicima ovoga svijeta nego pred vječnom istinom .

Pitamo se je li uvijek tako bilo?

Postoji jedna velika razlika između današnjeg čovjeka i čovjeka nekadašnjih vremena.

Nekada bi ljudi kleknuli i u blato kada bi prošao svećenik noseći posvećenu hostiju žureći do nekog umirućeg, a danas ljudi više ni u crkvama ne kleknu kada primaju Tijelo Kristovo.

Nekada je čovjek molio Boga. Danas čovjek uglavnom moli ljude.

Moli političare za sigurnost.

Moli institucije za pravdu.

Moli banke za budućnost.

Moli liječnike za zdravlje.

Moli medije da mu kažu što je istina.

Moli tržište da mu osigura smisao postojanja.

I što više moli svijet… to je prazniji.

Jer svijet zna dati uslugu.

Ali ne zna dati mir.

Zato današnji čovjek govori više nego ikada… a moli manje nego ikada.

I možda upravo zato, oko nas, ima toliko buke… a tako malo smisla.

Jer prava molitva nije govor.

Prava molitva je odnos.

I tu dolazimo do problema suvremenog čovjeka: mi ne želimo da nas molitva promijeni.

Mi želimo da ona promijeni okolnosti u kojima smo se zatekli.

A prava molitva uvijek prvo mijenja čovjeka koji moli.

Pronašao sam jednu atipičnu molitvu, nepoznatog autora, koja puno govori o svemu onome što bi naša molitva trebala sadržavati, a mi o tome ne vodimo računa.

„Gospodine, ti znaš bolje od mene da starim. Sačuvaj me da ne postanem previše pričljiv, a posebno me sačuvaj od nesretne navike razmišljanja da moram nešto reći o svakoj temi i u svakoj prilici.

Oslobodi me ideje da moram srediti tuđe poslove. S mojim neizmjernim blagom iskustva i mudrosti, čini se štetnim ne dopustiti svima sudjelovanje u tome. Jer Ti znaš, Gospodine, da će mi na kraju trebati nekoliko prijatelja.

Sačuvaj me od prepričavanja beskrajnih detalja; daj mi krila da dođem do poante.

Daj mi strpljenja slušati tuđe pritužbe; pomozi mi podnositi ih sa ljubavlju. Ali zapečati moje usne pred vlastitim bolima i mukama — oni se povećavaju s godinama, a i moja sklonost njihovog prepričavanja također stalno raste.

Ne ću te tražiti bolje pamćenje, samo malo više poniznosti i manje samopouzdanja kada se moje vlastito pamćenje ne slaže s pamćenjem drugih. Nauči me slavnoj lekciji da povremeno mogu biti… u krivu.

Održavaj me razumno blagim. Nemam ambicije postati svetac — tako je teško živjeti s nekima od njih — ali gruba stara osoba jedno je od vražjih remek-djela.

Učini me suosjećajnim, a ne sentimentalnim, korisnim, ali ne autokratskim. Neka otkrijem vrline tamo gdje ih nisam očekivao i talente u ljudima za koje nisam mislio da ih posjeduju. I, Gospodine, daj mi milost da im to kažem.“

Sve što je Bog stvorio – dobro je! Ali budući da se nalazimo u grijehu, zbog toga sve te stvari nam ne daju život, nego Isusovo Tijelo koje nas oslobađa od bolesti, grijeha, od smrti, od straha. Sjeti se, dakle, toga da je u tebi Isusovo Tijelo, i pusti ga neka se razlije u svim stanicama tvoga bića. Amen