Župa Jalžabet

Krenuli smo  u 13,00 od kleti Josipa Magića u Novoj Gori. Trasu je označio g. Josip Bais kao i svake godine.  Put nije bio težak iako je bilo par uspona,ali sve se dobro posložilo i lijepo vrijeme i mnoštvo naših vjernika,njih 182.

Postaje križnog puta su čitali naši ovogodišnji Firmanici.  Blagoslovili smo i jedan novoobnovljeni križ. Križ su obnovili Vladimir Huzjak,Tomislav Franjčić,Tomislav Modrić i Tomica Cukor.  Svima  koji su nas počastili na  postajama zahvaljujemo,a i svima koji su nosili križ.   Matija Vonić,župnik

Dana 14.03.2026 su naši Vatrogasci DVD-a Jalžabet uklonili čemprese oko naše župne crkve. Čempresi su prerasli više od dva metra, a i zadnji snijeg ih je znatno oštetio. Nakon molbe na konzervatorski zavod u Varaždinu izdano je riješenje o uklanjanju čepresa po uvjetima koje je propisao Zavod.

Naši vrijedni vatrogasci su složno i veoma učinkovito porezali pri zemlji čemprese i odvezli ih na deponij.  Još jednom  ZAHVALJUJEMO DVD-u Jalžabet na ovoj akciji. Zahvaljujemo i ženama koje su donijele kifliće i klipiće, a i našem zvonaru  Davidu i cijeloj obitelji Pačalat na pripremljenom gulašu.

Korizma je vrijeme odricanja i činjenja dobrih djela. Na tu temu je progovorio i nadbiskup Riječki mons. Mate Uzinić.

„O odricanju je u propovijedi govorio i nadbiskup Uzinić, nadahnut korizmenom porukom pape Lava XIV. u kojoj Papa poziva na slušanje Božje riječi, ali i na važnost izgovorenih riječi. „Papa nas upozorava da nije dovoljno postiti samo od hrane, nego da post treba uključivati i druga odricanja koja vode trjeznijem načinu života. I zato nas poziva na vrlo konkretan, a često podcijenjen oblik uzdržavanja: uzdržavanje od riječi koje udaraju i ranjavaju bližnjega“, rekao je nadbiskup objasnivši da taj Papin poziv uključuje sve tri korizmene prakse: molitvu, milostinju i post.

„Te nam tri prakse, kad ih ne činimo radi dojma nego iskreno, mogu pomoći da se pripravimo za Uskrs, odnosno da budemo onakvi kršćani kakvi bi trebali biti. Molitva, osobna i zajednička, pročišćuje i usmjeruje naš odnos s Bogom, sa samima sobom i s drugima. Milostinja, kao konkretna pomoć onome tko je u potrebi, postaje nesebičan i slobodan dar koji nas oslobađa navezanosti na ‘imati’. Post, kao nutarnja odluka uzdržavanja od hrane ili od nečega drugoga, jača nas u borbi protiv zla: protiv neurednih strasti, onoga što nas zarobljuje, različitih ovisnosti i slično.“

Kolika je razorna snaga riječi koje udaraju i ranjavaju bližnjega, a time i važnost posta na koji Papa poziva, nadbiskup je objasnio pozivajući se na Isusov Govor na gori, u kojem Isus govori i o zapovijedi ‘Ne ubij’. Za razliku od prakse koja je poznavala iznimke, Isus zabranu radikalizira, ističe da tu nema i ne smije biti iznimke, nema ‘naših i vaših’, jer čovjek nije gospodar ljudskoga života. A ubiti se može na razne načine….

Nastavio je objašnjavajući kako ubojstvo ne mora biti samo fizičko. „Ubijamo i ravnodušnošću – kad kažemo: ‘nije moj problem’. I nemoći – kad sami sebe uvjerimo da ništa ne možemo učiniti. Ubijamo i kad nekoga ‘prekrižimo’ neopraštanjem; kad u obitelji uporno otvaramo stare rane; kad u radnoj sredini širimo cinizam, ponižavanje i prijezir, kad u društvu otvaramo stare podjele. Sve to oduzima život – ako ne tijelu, onda dostojanstvu, nadi, miru i sigurnosti“, pojasnio je.

Nadovezujući se na Papin poziv na uzdržavanje od riječi koje udaraju i ranjavaju bližnjega nadbiskup je istaknuo i mogućnost ubojstva riječima. „Danas želim osobito istaknuti jedan oblik ubojstva koji je oduvijek postojao, ali je danas – zbog novih tehnoloških mogućnosti – postao neusporedivo opasniji: ubojstvo riječima – klevetom i ogovaranjem“, rekao je….. koliko doista možemo ranjavati riječima: i u razgovorima, i na društvenim mrežama – kad druge zlostavljamo, kad smo nemilosrdni u komentarima, kad druge sramotimo, etiketiramo i dehumaniziramo. Sredstva komunikacije mogu učiniti mnogo dobra, ali mogu postati i sredstva širenja zla“, uputio je.

Nadbiskup je pozvao na molitvu i dobra djela, ali i na drugačiji način posta. „Odlučimo postiti drugačije. Postiti od riječi koje bole i povrjeđuju, da naše riječi ne budu oružje mržnje, nego oruđe ljubavi“, potaknuo je.

Propovijed je završio Papinim riječima kao pozivom vjernicima da u ovoj korizmi manje govore ono što ranjava, kako bi više slušali Boga i bližnje. „Započnimo s razoružavanjem svoga jezika: odrecimo se oštrih riječi, brzopletih sudova, lošega govora o onima koji nisu prisutni i ne mogu se braniti te klevetanja. Umjesto toga, nastojmo odvagivati svoje riječi i njegovati ljubaznost… Tada će mnoge riječi mržnje ustupiti mjesto riječima nade i mira“, zaključio je nadbiskup.

 

Danas u lauretanskim litanijama razmatramo zaziv Zdravlje bolesnih.

Često se u našem svakodnevnom govoru može čuti izraz: „najvažnije je zdravlje“. Ili kad nekoga upitamo „Kako si“, odgovor se oduži do u beskraj prepričavajući i iznoseći zdravstveni karton, u smislu što me sve boli i od čega sve bolujem.

Riječ zdravlje, latinski salus ne označava samo tjelesno zdravlje, što je jedan uistinu važan čimbenik i velik Božji dar. Ali, puno više od našega tjelesnoga zdravlja jest naše duhovno zdravlje. Možda bi bolje bilo reći: Najvažnije je biti svet. To je naše istinsko zvanje. Isus će na jednome mjestu reći: Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. (Mt 18, 8b)

Marija je tu da za nas kod Boga posreduje spasenje. Koliko puta smo iskusili ovu stvarnost. Koliko puta su nas ovu lekciju poučili sami bolesnici, i to oni koji boluju od najtežih bolesti. Njihovo pouzdanje u Boga je bezgranično. Oni su se potpuno predali Bogu. Oni su shvatili da je Bog veći i od bolesti, pa i od smrti. Bog koji nam daruje spasenje duše.

Kad već spominjem Lurd, tek je nekoliko desetaka primjera onih koji su ozdravili od tjelesnih bolesti, a onih koji su duhom ozdravili ne zna se broja. Tako i u Evanđelju, Isus ozdravlja bolesne, podiže klonule, liječi od najtežih bolesti, čak je i Lazara uskrisio. Ali, Isus nije ozdravio tjelesno sve one koji su mu dolazili. Isus je pokazao put spasenja duše.

Mi zazivamo Blaženu Djevicu da uzdrži u nama one darove koji nam daju duh i život, zdravlje i vjeru, kao što nas poziva i uči stari misni takozvani rimski kanon u zazivu za žive: „Spomeni se, Gospodine, slugu i službenica svojih I. i I.; i svih koji ovdje pred tobom stoje, čija Ti je vjera poznata i znana pobožnost; za koje Ti prinosimo, ili koji Tebi prinose ovu žrtvu hvale za sebe i za sve svoje: za otkupljenje duša svojih, za nadu svoga zdravlja i spasenja: oni Ti izručuju svoje zavjete, Bože vječni, živi i istiniti“.

Marija, kao dobra majka brine se o svojoj djeci s pažnjom i ljubavi, nasljedujući primjer svojega Sina.

Zbog toga, brojni su bolesnici koji se uzdaju u njezin zagovor. Hodočasteći također u brojna hodočasnička mjesta da bi po njezinu zagovoru ponovno zadobili zdravlje duše i tijela.

I za kraj, recimo ono najvažnije. Ovaj svijet je ranjen  i bolestan. Uzrok bolesti je grijeh. Potrebno nam je izlječenje. Isus nije došao samo da nas ozdravi, nego da otkupi cijelo čovječanstvo.

Ponašamo se kao onaj čovjek u Jeruzalemu što ga Isus pronalazi kod „Ovčijih vrata“ koji trideset i osam godina boluje od uzetosti i čeka da ga netko uroni u zdenac kako bi i on možda ozdravio. Ustani – zapovjedi mu Isus – uzmi svoju postelju i hodi (Iv 5,1-18).

Ustani, dragi vjerniče, uroni u more Božje ljubavi koja jedina liječi i ozdravlja. Ponajprije našu dušu, koju čisti od grijeha, u sakramentu svete ispovijedi i hrani u svetoj Euharistiji.

I ne samo to!

Mi, moderni vjernici, ljudi koji smo vjeru sveli na znanost ili čak samo na lijepu tradiciju; mi koji smo evoluirali u vjeri do te mjere da smo potisnuli i zaboravili pučku pobožnost neprestano ponavljamo kako sve to treba pročistiti, pa čišćenjem previše toga odstranimo. Zaboravili smo, ili smo smetnuli s uma, da nije bilo potrebno pročišćavati pučku pobožnost nego naše srce i naš odnos prema Bogu. Također, zaboravili smo da Isus nije čistio pučku pobožnost i tradiciju svoga vremena u smislu da sve zatre.

Nego, u tom vremenu i u toj tradiciji i u toj pobožnosti pojavio se On, svet, čist, živ, pravedan, da bi svatko tko dođe k njemu bio ozdravljen od svakoga zla duše i tijela.

Blažena Djevice, Zdravlje bolesnih, očisti naša srca.

foto;Štefanija Novak

70 godina braka je nevjerojatna obljetnica, poznata kao Platinasti jubilej ili Platinasto vjenčanje, koja simbolizira iznimnu snagu, posvećenost i ljubav,a obilježava se poklonima  poput nakita, satova ili personaliziranih predmeta koji odražavaju zajednički život i uspomene.

Jakob Novosel i Marija r. Pavličević iz Imbriovca. Vjenčali su se 05.01.1956.g. u Župnoj crkvi svete Elizabete u Jalžabetu.

Slavlje velike obljetnice je proslavljeno u najužem obiteljskom krugu zbog bolesti supruge Marije. Župnik je bio dionik toga slavlja i blagoslovio slavljenike te prilikom toga poklonio uspomenu na ovaj veliki jubilej.

Čestitamo našim slavljenicima i neka ih dragi Bog poživi.